Koža

Koža je višeslojan pljosnat organ. Njezina je funkcija višestruka te neophodna normalnom radu organizma. Funkcije kože su slijedeće:

• Barijerna funkcija – zaštita organizma od nepovoljnih utjecaja okolice (mehanička zaštita, antiinfekcijska zaštita, toplotna zaštita, zaštita od prekomjernog gubitka vode, prodora raznih kemijskih tvari, zaštita od štetnog utjecaja sunčanih UV zraka – UV radijacija).
• Sudjeluje u toplotnoj regulaciji
• Imunološko djelovanje – sudjeluje u neosebujnoj obrani organizma. Preko nje organizam upoznaje vanjsku sredinu te stvara primjeren imunološki odgovor.
• Osjetilna funkcija (putem živčanih završetaka i Paccinijevih tjelešca uspostavlja se veza između vanjske sredine i organizma)
• Funkcija izlučivanja (znoja i loja)
• Sinteza vitamina D pod utjecajem ultraljubičastih sunčevih zraka.

Premda je koža vaše bebe po strukturi nalik vašoj, ipak je ona funkcionalno nesazrijela. Stoga je bebina koža iznimno osjetljiva na okolne utjecaje. Koža je tanja, što olakšava gubitak vode a sve to doprinosi lakšem prodoru raznih štetnih tvari. Žlijezde nisu dostigle potpunu razinu aktivnosti, te stoga nije potpuno razvijen vodenomasni omotni sloj, što čini bebinu kožu osjetljivijom na infekcije koje ju lako mogu oštetiti. Ne zaboravimo da velika površina kože i umanjena sposobnost znojenja čini bebe termonestabilnim, te se one lako mogu pregrijati ili ohladiti. Dječja koža sazrijeva postupno da bi na uzrastu od 12 godina dostigla zrelost kože odrasle osobe glede morfoloških i fizioloških značajki.

Danas se zna da je barijerna funkcija kože preduvjet zdravoj i normalnoj koži. Održanjem normalne barijerne funkcije osiguruju se ostale funkcije kože te njezino zdravlje u cjelini. Gipkost i mekoća kože, kao preduvijeti normalnoj barijernoj funkciji ishod su sposobnosti stratum cornetum-a da vezuje vodu. To je omogućeno normalnim postojanjem masti u međustaničnom matrixu normalnim lučenjem lipida iz lojnih žlijezda te uobičajenim čimbenicima vlage (aminokiselinama). Epidermis predstavlja metabolično djelatnu cjelinu u kojoj se odvija sinteza određenih tvari – lipida, proteolize, aktivacija citokina, acidifikacija, prilagodba vanjskoj sredini. Koža djeluje poput biosenzora kako vanjskih, tako i unutarnjih utjecaja iz samog organizma.

• Prirodni sloj kože koji se sastoji od masti, vode, znoja i keratinocita prva je barijera prodoru mikroorganizama.
• Kisela pH ne dopušta razvoj bakterija.
• Leukociti koji se nalaze u koži mogu zarobiti i uništiti bakterije koje prodru u epidermis.
• Epidermis također sadrži i posebne dendritičke stanice – Langerhansove stanice raspršene po keratinocitima. One su sposobne zarobiti tuđe tvari koji prodru u epidermis i prenijeti ih do limfocita koji ih neutraliziraju. Prilikom dugotrajnije izloženosti istim tuđim tvarima, lipociti vremenom povećaju stupanj obrane i stvaraju antitela nasuprot tuđim tvarima. To može dovesti do neželjene posljedice, tj do alergijske reakcije.
• Normalan ekosustav mikroorganizama (bakterija i gljiva). Smatra se da je na svakih 6,5 cm2 kože u prosjeku 50 milijuna mikroorganizama, ali njihova se koncentracija svakako mijenja ovisno o položaju. Mikroorganizmi se međusobno kontroliraju te čine dio zdrave kože, a ujedno i ne dopuštaju “useljenje” patogeničnih bakterija. Pravilna higijena kože jako je bitna iz više razloga. S jedne strane, prljava koža može pospješiti razvoj patogeničnih bakterija. Ali, s druge strane, prekomjerno pranje i uklanjanje normalnih bakterija može također olakšati prodor patogeničnih bakterija koje mogu oštetiti kožu.